Turneja SAD / Kanada

Polazak u Zagrebu…

Iz Zagreba smo avionom odletjeli do Dusseldorfa…

Potom smo krenuli za Toronto…

Tamo su nas dočekali dobri ljudi iz CFU-a (CROATIAN FRATERNAL UNION)…

Na kraju dana smo u hotelu večerali s domaćinima…

Malo smo radili ono što najbolje znamo…

Evo jedan od mnogih jumbo plakata kojim su nas najavili…

Našli smo vremena za razgledavanje, ali i druženje… Ovim putem šaljemo pozdrav svim Ilačanima i NK Sremac.

Nakon toga je uslijedilo još jedno divno druženje s Hrvatima iz Missisague i okolice i piknik-koncert u Karlovac parku.

Nakon ubrzane aklimatizacije i odrađenog koncerta u Wellandu, skoknuli smo do Toronta na trenutno najviši toranj svijeta CN Tower.

Pogled na svijet odozgo!

Uslijedili su nastupi u Hamiltonu, a zatim i piknik u ST. Thomasu, London.

U St. Thomasu smo sreli i s predsjednikom CFU-a ( Hrvatske bratske zajednice) gospodinom Bernardom Luketichem.

Nastup u St.Thomasu.

U ponedjeljak 25. 8. smo prešli u SAD i odmah krenuli u obnovu ispražnjenih rezervi i pripremu za dugi put i krstarenje Amerikom koje je pred nama.

Slavonia band in Detroit by night.

Uzbudljiv provod i obilazak grada završio je u jednom jazz clubu u društvu vrsnih Detroitskih klupskih glazbenika.

Nakon cjelodnevnog lutanja shoping centrima i restoranima navečer nas je čekao nastup u Warrenu, Detroit, a oduševljenje publike bio nam je dobar jasan signal da nismo uzalud ovdje…

Iako smo se osjećali predivno u Warrenu, nije bilo vremena za opuštanje i tulumarenja, jer već sutradan u srijedu smo nastupili Akronu, Ohio, na zadovoljstvo i sreću uglavnom starijih generacija Hrvata koji žive u okolici Akrona i Cantona.

Dogovor pred nastup s voditeljem turneje potpredsjednikom CFU-a Mr. Josephom Brigichem.

Nastup u Akronu.

Sad već pomalo shvaćamo da se nismo došli u Ameriku provoditi, Jer već rano slijedećeg dana smo se otputili u Cleveland. I kao što kažu naši domaćini: U Clevelandu nisi bio ako nisi posjetio Rock /n/ Roll Hall OF Fame.

Pored Autobusa Johnny Casha.

A da nisu samo navijači u Hrvatskoj fanatični, uvjerili smo se, jer je toga dana u Clevelandu vladala prava navijačka groznica, lokalni Cubsi su igrali protiv Chicaga. I mi smo se pokusali ugurati među 80.000 tisuća sretnika, ali ‘*tapkaroši’* su tražili ipak previše -(SLIKA)- Niti iskusni pregovarači ih nisu uspjeli smekšati.

Nakon još malo obilaska Clevelanda i večernjeg nastupa zaputili smo se prema glavnom gradu američkih Hrvata i sjedistu CFU-a, Pittsburghu. U tamošnjem Kennywood parku se 30. kolovoza održao veliki Croatian day, gdje su došli mnogobrojni Hrvati iz tog djela Sjeverne Amerike, a uz nastupe mnogobrojnih folklornih društava i tamburaških sastava, upravo je naš koncert bio centralni događaj tog velikog partyja.

Nakon koncerta je slijedio ludi provod u zabavnom parku, kao relaksacija od stalnih putovanja i svirki.

Nedjeljni piknik u Youngstownu bilo je još jedno divno druzenje s našim iseljenicima…

….a na kraju dana smo završili u gostima kod TS Barabe iz Pittsburgha, koji su te večeri zabavljali posjetitelje Hrvatskog doma u Rankingu.

Već sutradan, skoro u osvit zore morali smo krenuti dalje. Te večeri smo nastupali u malenom Steeltonu, a na četverosatnom putovanju posebna zanimljivost i atrakcija za nas kao iza ostale turiste, prolaznike bilo je zaustavljanje starom autohtonom etno selu Bradford, koje izgleda identično kao u vrijeme prvih doseljenika na američko tlo. Iznenadili smo se kada smo tamo zatekli i stanovnike, obućene kao u to vrijeme sredine 18. stolječa. Naravno bili su to stanovnici-glumci, za turiste.

U dobrom raspolozenju i veselom druzenju s Hrvatima Steeltona, nakon čega su nas, s obzirom na naše znanje engleskog (čast izuzecima), boljele i ruke i noge (uglavnom), protekla je noć, a sutradan krenusmo put Johnstowna.

Putujući cijeli dan krajolicima Pennsylvanije dosli smo i do mjesta koje Amerikanci posebno štuju i pamte, a sjeća ih na jednu od najvećih tragedija na američkom teritoriju, 11. 9. 2001., Memorijalni centar Let 93 (Flight 93), gdje je srušen jedan od aviona.

Slijedio je nastup u Johnstownu, a sutradan smo konačno došli u Pittsburgh i otisli u posjetu i svačani prijem u CFU i kod njenog predsjednika gosp. B. Luketicha. Tamo smo obišli prekrasnu velebnu građevinu u kojoj je između ostalog uz konzulat Republike Hrvatske i velika zbirka-muzej umjetnina i etno predmeta iz svih razdoblja hrvatske povijesti.

U izuzetno ugodnoj i vedroj atmosferi protekao je boravak u sjedištu najutjecajnije organizacije Hrvata u Americi “CFU”, a nakon svečanog ručka s čelništvom CFU-a, vratili smo se u svakodnevni ritam, napunili rezervoare i krenuli na desetosatni put prema Indiani, Merrillvilleu.

Probijajući se američkim cestama, usprkos svim nepogodama izazvanim raznoraznim Gustavima, Hanama, Ikeima ili kako se već zovu tornada čiji se utjecaj osjetio i duboko u unutrašnjosti, stigli smo i do djela Amerike gdje smo satove morali pomaknuti i udaljiti se za još jedan sat u odnosu na Lijepu nam Našu! I tu smo nastavili sad već dobro uhodanim ritmom svakodnevnih svirki, pa su slijedili nastupi u Merrillvilleu, u Indiani, zatim Milwaukeeu, te Jolietu, gdje smo bili posebno oduševljeni atmosferom i prijemom, i Cantonu, Illinois.

Usput smo posjetili i centar Chicaga i njegov Sears Tower, također jedan od najviših tornjeva.

.a naravno, i slikali se pored remek djela rođenog Vrpoljčanina kipara Ivana Meštrovića, njegovih Indijanaca, zaštitnog znaka Chicaga.

Umor se sve više gomilao, ali kako su koncerti odmicali, a posjećenost na njima bila sve veća, samim time i naše zadovoljstvo i “zarada”, tako je na očigled raslo i “povjerenje” u autobusu.

Slijedio je put još dublje u unutrašnjost Amerike, još više prema zapadu,sve do Kansas Citya, smještenog u dvije Savezne države, Kansas i Missouri, koje razdvaja istoimena rijeka.

Bez obzira na dug i naporan put posjet casinu te večeri bio je prava relaksacija.

.a neki su i zna?ajnije “osvježili” džepove, što se dostojno i proslavilo.

Poslije još jednog dinamičnog nastupa.

.odlazimo do St. Louisa na Mississipiju.

Svakako najzamjetljivija i dojmljivija građevina St. Louisa su grandiozna, 150 metara visoka “Vrata Zapada”.

I onda povratak,preko “pola” Amerike, nazad do Washington P.A.-a, nedaleko Pittsburgha, gdje je slijedio završni dio naše turneje. Nastup u New Brightonu.

.zatim, nakon cjelodnevnog shoppinga(konačno!!!).

.predivno druženje i večera s prijateljima iz CFU-a.

. te, naposljetku, zadnji koncert na pikniku u Cokeburgu.

U ponedjeljak 15. rujna, rano u zoru, nestrpljivi, dočekasmo odlazak na aerodrom i povratak u domovinu.

Dirljiv oproštaj s našim domaćinom i vođom puta Mr. Josephom Brigichem.

.a potom još jedna 18-satna putešestvija, preko Chicaga…

.Munchena

.i konačno, sretno slijetanje i dolazak u Zagreb.

Kraj divnog putovanja, odlično organizirane i posjećene turneje i još jednom velika zahvala Hrvatskoj bratskoj zajednici u Americi na pozivu i povjerenju koje su nam ukazali.